Rad u kombinovanim odeljenjima svakodnevica seoskih učitelja (VIDEO)

TRNAVA – Posao seoskog učitelja za mnoge je izazovan, ali i veoma lep. Za Jasminu Drašković, koja radi na obrazovanju četvoro đaka, koliko broji osnovna škola u Trnavi kod Užica, nikakav problem ne predstavlja to što mora da istovremeno predaje različitim uzrastima jer je, kako kaže, rad u kombinovanim odeljenjima višedecenijska svakodnevica seoskih učitelja.

Jasmina smatra da bi se sada teško navikla na rad u odeljenju koje nije kombinovano, s obzirom da je taj vid odeljenja njena svakodnevica tokom čiavog dosadašnjeg radnog veka.

„To jeste rudarski posao, učitelj mora da se dobro pripremi, tačno da zna koliku minutažu posvećuje kojem učeniku. Ali, stariji učenici često pomažu mlađima. Deca tako postaju samostalnija, nekada će sami rešiti problem, dok sam ja zauzeta sa drugim učenicima“, kaže Jasmina.

Do 2005. godine Jasmina je radila zajedno sa starim učiteljem, Milijom Kostićem, koji pamti da je početkom njegovog učiteljskog staža u školi bilo i do 70 đaka.

„Dobar đak u 2. razredu sluša i četvrtačko gradivo, tako da napreduje. Trebalo je umešnosti za zakav rad, ostvaruješ sedam-osam programa, negde matematika, negde srpski, jedino fizičko su radili svi zajedno. Ali, ja sam čitav život tako radio“,

U ovu školu, koja je izdvojeno odeljenje karanske „Osnovne škole Miodrag Milovanović Lune“, ide troje učenika i jedan predškolac. Prema Jasminim rečima, pad broja učenika je realnost u svim seoskim sredinama, tako da od toga ne treba praviti preterano ramatične prognoze za budućnost.

Škola u Trnavi
Foto: ZooMUE

„Jeste manje dece nego nekada, ali mi nikada nismo imali neki reveliki broj učenika. Imamo jednog predškolca, otprilike ćemo i naredinih godina imati jednog ili dva učenika. To nije neki broj, ali je svakako izazovno i zanimljivo za rad“, dodaje Jasmina, koja posebno ističe činjenicu da je u školi pomoću donacije supruga bivše učenice zamenjena stolarija.

Sama činjenica da ih malobrojnost upućuje jedne na druge dovodi do toga da Jasmina svoje učenike idi kao članove porodice. O vezama između njih govori i činjenica da su njeni učenici na obećali da će i kada odrastu voditi računa o školi, bez obzira na to koliko ona u tom trenutku imala učenika.

You may also like...

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.