Jedan dan zlatiborskog čobanina (VIDEO)

JABLANICA, ZLATIBOR – Svaki posao ima svoje lepše i one manje lepe strane. Iako je danas mnogo ljudi bez posla, malo njih se odlučuje za život na selu, bavljenje poljoprivredom ili stočarstvom. Svi ovi poslovi su teški, ali je zarada više nego dobra.

Ljubenko Radović iz zlatiborskog sela Jablanica jedan je od malobrojnih čobana na ovim prostorima. Od maja pa do oktobra brine o 380 ovaca koje mu je na čuvanje poverilo 28 domaćinstava sa područja Zlatibora, Požege, Nove Varoši, Lučana, Kruševca.

„Prvih mesec dana je bilo teško. Trebalo je ovce sroditi, sastaviti. Udari svaka na svoju stranu nigde ih stići“, počinje svoju priču šezdesettrogodišnji Ljubenko Radović i kroz smeh dodaje da je za dva meseca smršao 18 kilograma.

Foto studio ZoomUE: Čobanski posao od jutra do sutra

Iako je celog života živeo u domaćinstvu gde je bilo ovaca nikada nije brinuo o ovolikom stadu. Rešio je da, ove godine, dok čega penziju, uzme ovce na čuvanje pa da spoji lepo i korisno. Ljubenkov radni dan počinje rano ujutro i traje do sedam sati uveče.   

„U sedam sati ih puštam, moram stalno da ih pratim i one prve i one koje ostanu zadnje. Da obilazim u krug da ne bi koja zalutala pa da je nešto zakolje“, kaže Ljubenko i dodaje da, dok ovce planduju, stigne da pročita novine ili neku knjigu.

Posao je dinamičan, zahteva stalni pokret i brzinu da se stado stigne, ali posle pet meseci, koliko Ljubenko brine o ovim ovcama, računica je više nego jasna.

„Cena po ovci je 2000 dinara za tih pet meseci, odnosno 400 dinara mesečno ili 13 dinara dnevno. Kada se sve sabere to je negde oko 700.000 dinara za pet meseci“, objašnjava Ljubenko.

Ipak, malo se ljudi odlučuje da sa ovcama krene put planine i ogrne čobanski gunj. Težak je posao, a čobanin ima veliku odgovornost da na kraju sezone vlasniku vrati isti broj ovaca koliko je uzeo na čuvanje, ako postoji manjak mora da nadoknadi štetu.

Uprkos svemu i ovaj posao ima brojne prednosti, ako ništa drugo svaki dan se provodi u prirodi i na čistom vazduhu.

„Malo šetnja, rekreacija, ima izvorske vode. Naiđu turisti malo sa njima popričam, snimaju telefonom, deca vole da uđu među ovce i da se slikaju i tako prođe dan“, priča Ljubenko.

Zlatiborska ispaša najbolja je za stoku, a Ljubinkovo stado najveće u celom kraju. Razlog zašto nema više ovaca na obroncima Zlatibora jeste i taj što su u selima ostali uglavnom stariji meštani, a mladi, i pored dobre računice, nisu baš spremni da dan provedu sa ovcama u planini. Ali ko zna … možda se i to promeni.

You may also like...

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.