Zbog 300 rubalja Srbija ostala bez neprocenjivog blaga
UŽICE-Najstariju srpsku knjigu, umesto neke naše riznice, danas čuvaju biblioteke u Pragu i Sankt Peterburgu. A možda bismo je čuvali i mi, da je reformator srpskog jezika bio svestan njene vrednosti i da ga nije ponelo zveckanje talira.
Opet bi, možda, Rujansko četvorojevanđelje, štampano 1537. godine u manastiru Rujno kod Užica, danas bilo u matici, da pronicljivi češki filolog nije bratstvu nekog srpskog manastira prodao rog za sveću i odneo srpsko blago.
Od četiri orginalne knjige, koje je 48 godina posle Gutenberga u duborezu štampao monah Teodosije, a koje su čuvane vekovima, poznata je sudbina tri primerka – jedan je u Nacionalnoj biblioteci Češke u Pragu, u sastavu „Šafarikove zbirke“, drugi je u Ruskoj nacionalnoj biblioteci u Sankt Peterburgu, treći su uništili Nemci bombardujući Beograd 1941. godine.
Kako je srpsko kulturno dobro dospelo u ruke Čeha i Rusa? U pripovedanju o ovome, piše Slobodan Radović u „Istorijskoj baštini 26“ u izdanju Istorijskog arhiva Užice, štampanoj povodom 70 godina te ustanove i 480 godina rujanske štamparije, nezaobilazna je priča o zaslužnim ličnostima čiji su se životni putevi ukrstili sa istorijom vremena u kome je Rujansko četvorojevanđelje bilo u centru pažnje stručne javnosti. To su Vuk Stefanović Karadžić i Pavel Jozef Šafarik. Obojica su imali po jedan primerak Rujanskog četvorojevanđelja.
– Vuku je i 1858. trebalo novca, kupovao je imanje u Tršiću, pa je prodavao stare štampane i rukopisne srbulje. Knjige za zemlju! Upoznao je ljude, antikvare, berzu. Četvorojevanđelje iz Rujna sa drugim srpskim rukopisima i štampanim knjigama ponudio je Berlinskoj dvorskoj biblioteci na otkup. Za Rujansko četvorojevanđelje imao je najvišu cenu – 300 talira, dok je za ostale tražio neuporedivo manje – navodi autor.
Od Rusa je tražio 300 rubalja u srebru.Nestrpljiv, pošto nije stizao odgovor na ponude berlinskoj i petrogradskoj biblioteci, on je pokušao kod drugih kupaca. Iz jednog pisma, sačuvanog u Arhivu SANU, upućenog Dimitriju Maksimoviču, uglednom kulturnom radniku rodom iz Like, a nastanjenom u Odesi, Vuk je ponudio Rujansko četvorojevanđelje uz 11 štampanih srbulja. Ovaj ugledni Srbin nije pregovarao o otkupu, jer je u međuvremenu Javna biblioteka u Petrogradu otkupila Rujansko četvorojevanđelje, po ceni koju je Vuk i tražio. Ono se i danas čuva u istoj biblioteci – napisao je Slobodan Radović.
Dva lista Rujanskog četvorojevanđelja, iz primerka uništenog u bombardovanju Narodne biblioteke, čuvaju se u Muzeju primenjene umetnosti.
– Tražićemo da nam se iz Šafarikove zbirke iz Praga vrati i prva knjiga štampana u Srbiji – obećavali su crkveni velikodostojnici.
Istu priču o naporima da se knjiga vrati u postojbinu pronosile su i prethodne užičke vlasti. Sve do ove, koja o ideji o povratku Rujanskog četvorojevanđelja „ne zna ništa“.
Mesto gde se nalazio jedini manastir na teritoriji Užica osamdesetih godina prošlog veka je potopilo jezero Vrutci. Na inicijativu Eparhije žičke, svetinja je obnovljena pre deceniju na brdu iznad jezera i u nju su uzidani sačuvani ostaci starog hrama. Novi manastir i novo ime – umesto Rujno, sada se zove Rujan.
Blic