Život u opustelom selu (VIDEO)

OJKOVICA, ZLATAR – Njih dvoje su mladi, fakultetski obrazovani i proputovali su svet. Četrnaest godina su živeli u Beogradu, radili u Americi i dve godine proveli na brodu. Bili su na korak od odlaska u Švedsku, ali su odustali. Zaljubili su se u selo Ojkovica, 17 kilometara od Nove Varoši, rešili da tu ostanu i žive svoj san u ovom, skoro napuštenom srpskom selu. Ovo je priča o Dunji i Vladimiru, ekonomisti i programeru koji su gradsku vrevu zamenili za seoski mir.

Jezero na Kokinom brodu
Zlatarsko jezero Foto: ZooMUE

Da bogatstvo i novac nisu garant za sreću potvrđuju Vladimir i Dunja koji su i američki san i švedsku sigurnost bez imalo razmišljanja zamenili za zlatarske vrleti. Koferi su bili spakovani, posao u Švedskoj obezbeđen, ali je kućica na Ojkovici odnela pobedu i oni su odustali od puta.

„Pogledao sam neke poslove preko interneta i samo smo prelomili da nam je mnogo lepše ovde nego da idemo negde u beli svet i da imamo mnogo novca, ali da budemo nesrećni, sami ili šta god“, objašnjava Vladimir Ristanović kako su doneli odluku da ostanu u Srbiji.

Kada su pre šest godina kupili ovu kuću  na obroncima Zlatara planirali su da tu provode odmor, da se druže sa prijateljima. Netaknuta priroda i čist vazduh na nadmorskoj visini od 1100 metara učinili su da se zaljube u ovaj kraj i beogradski asfalt zamene trošnim seoskim putem. I za pet godina sebe vide na istom mestu.

„Radim potpuno isti posao kao u Beogradu, a osećam se deset puta lepše, zdravije, bolje“, priča Vladimir zašto ovaj mir ne bi menjao ni za šta na svetu.

Na kilometar od njih su prve komšije od kojih kupuju sir, kajmak, mleko. Društvo im prave njihovi psi. Prošle godine su Dunja i Vladimir prvi put pokušali da osuše meso, počeli su da uzgajaju kokoške. Sve im je to novo, ali uče.

„Naravno da je bilo poteškoća u smislu da nikada ništa nismo radili od tih poslova. Prošle godine smo probali baštu. Komšija nam je uzorao i isfrezao zemlju, sve je bilo spremno. Mi smo otišli u Beograd na nekoliko dana, padala je kiša i kada smo se vratili zemlja se osušila jer nikada ranije ništa nije sejano tako da bašta nije uspela“, priseća se Dunja Ristanović kako su se snašli u novim poslovima.

Na selu uvek ima posla, ali se mnogo lakše završava jer nema alarma, niko vas ničim ne uslovljava i niko vam ne stoji iznad glave dok radite. U ovakvim uslovima rad je uživanje.

„Uglavnom se bavimo biljem, beremo koprivu, čajeve, nanu, pravimo sirupe, džem od šipurka“, kaže Dunja kako provode vreme u ovom prelepom selu.

Nakon zdravog seoskog doručka kreću svakodnevne obaveze, ali nijedan dan nije isti. U Novu Varoš odlaze kada im zatreba nešto što ne mogu sami da proizvedu ili kupe od komšija. Zimi se druže sa lovcima, nabavili su čamac i spremni su da se oprobaju kao ribolovci na obližnjem Zlataskom jezeru. Kažu da u ovakvom životu nema mesta za stres i želja im je da mladi ljudi krenu njihovim stopama.

„Neki moj lični cilj jeste, pošto ima jedna škola u Ojkovici, da sutra moja deca, i ako Boga da ako bude druge dece, da otvorimo tu školu“, dodaje Dunja.

Problem je loš put, ali su dobili obećanje da bi do jeseni i taj problem mogao biti rešen. Iz grada im nedostaju prijatelji, vole da odu u pozorište, bioskop, ali posle dva tri dana u Beogradu požele da se vrate u svoj mir.

Zlatar u tegli
Lekovito bilje i med. Foto: ZooMUE

„Ovde nema ružnih reči, niko nije ljut, svi su srećni i nasmejani, a to je najvažnije“, poručuju Dunja i Vladimir koji lepo vreme koriste da darove prirode spakuju u tegle i njima obraduju prijatelje.

You may also like...

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.