Užičani odali počast heroini Ljubici Čakarević
UŽICE-Ljubica Čakarević, junakinja čuvenog IV puka „Stevan Nemanja“, pešačila je 27 dana da bi stigla do Solunskog fronta i priključila se borbi za oslobođenje Srbije. Užičani su njene mošti preneli iz Sarajeva, gde je priminula pre 36 godina, i položili u porodičnu grobnicu Čakarevića, poklanjajući se senima učiteljice, odlikovane Zlatnom medaljom za hrabrost „Miloš Obilić“.

Kada se prilika ukazala, ošišala je kosu i prerušena krenula ka Solunskom frontu.
„Taj mukotrpni put koji je trajao 27 dana, do Solunskog fronta, bio je poseban izazov. Ona je bila jedna od sedmorice u ekipi, na čelu sa vojvodom Dragutinom Jovanovićem Lunom, došla do Solunskog fronta, odnosno do Kajmakčalana. To su smeli potezi za muškarca, a kamoli za ženu“, kaže istoričar Milorad Iskrin.
Za njom je ostala austrougarska poternica, nasilje i patnja naroda, a iznemoglu, okrvavljenih nogu, dočekali su je srpski vojnici željni vesti iz domovine i nestrpljivi da krenu u proboj fronta.
Pronašla je brata, Arčibaldu Rajsu svedočila kako je u Srbiji, a u Vrhovnoj komandi su je pozdravili Stepa Stepanović i Živojin Mišić. Na njihovo pitanje šta želi, odgovorila je – samo napunjen top, da ga ispali ka okupatorima.
Posle svih borbi, sa srpskom vojskom se vratila u oslobođeno Užice, a umrla je u Sarajevu, 1980. godine, prilikom posete bratu Milutinu.
„Heroina Prvog svetskog rata, Ljubica Čakarević, jeste velikan ovoga grada. I evo Užičani, posle jednog veka, su se, naravno, setili, i pokazali da je ne zaboravljaju“, rekao je gradonačelnik Užica Tihomir Petković.
Ljubica je, kažu, pratila zahteve svog srca – da pomaže, prvo ranjenicima sa Drine, Kolubare i Cera, a potom i stane, rame uz rame, sa svojom braćom, u borbi za slobodu.
Tu, u grobnici čuvenih Čakarevića, najzad je među svojima, da i u rodnom gradu, podseća i još uvek poučava o hrabrosti, ponosu i slobodi.
RTS