Uspomena na Majstora ne bledi (VIDEO)

UŽICE – Treći po redu Memorijalni turnir Srboljub Srbo Stamenković pokazao je da sećanje na fenomenalnog i neponovljivog Majstora ne bledi.

Srbo je svoju karijeru počeo u Slobodi i kao veliki talenat sa samo 18 godina odlazi u Crvenu zvezdu, i svoju prvu veliku utakmicu odigrao je protiv Partizana pred prepunom Marakanom i postigao gol. U Crvenoj zvezdi je za šest godina odigrao 122 utakmice i postigao 33 gola, što je za igrača takve klase bilo malo. Otišao je u Ameriku gde je igrajući za Baltimor, Memfis i San Hoze tri puta igrao na All star utakmicama, tri sezone je bio najbolji asistent, a u sezoni 1983/84 bio je najbolji strelac i MVP igrač. Majstor je u 264 odigrane utakmica imao 311 asistencija i 231 postignut gol. Najviše na svetu je voleo Užice, u koje se vratio, gde je na kraju tragično završio svoj život u 40. godini života. Sahranjen je na svoj rođendan pre 21 godinu.

U čast i poštovanje prema liku i delu Srboljuba Stamenkovića  još jednom su na parketu hale sportova Veliki park svoje fudbasko umeće pokazali bivši asovi podgoričke Budućnosti, beogradskog Partizana, Crvene zvezde, užičke Slobode, Srbovih prijatelja i Rakete. Jedan od Srbovih najboljih prijatelja Darko Belojević ne propušta priliku da dođe u Užice i bude deo ovog turnira. Osamdesetih godina dok su još bili aktivni igrači svakog leta su prijavljivali ekipu za turnir malog fudbala koja je imala naziv Pet u pivu i nameštaj. To su bila vremena koja se ne zaboravljaju a ovaj turnir je samo dokaz ko je u stvari bio Majstor. Podgorička Budućnost ne propušta turnir od samog početka. Prve godine ekipu je predvodio Dejan Savićević a ove godine zbog obaveza nije mogao da dođe. Ipak imena Branka Brnovića, Kasalice, Maraš, Orahovca i ostalih veterana Budućnosti dovoljno govori koliko su ozbiljno shvatili ovaj turnir. Svoje zadovoljstvo nije krio ni Nebojša Stamenković, Srbov sin. Bez obzira na svoje obaveze ovi dani su rezervisani za dolazak u Užice i igranje u dresu koji je svojevremeno nosio njegov otac u Crvenoj zvezdi.

Ekipe su bile podeljene u dve grupe i igrale su po sistemu svako sa svakim.  Srbovi prijatelji su bili bolji od Rakete 1:0, a Partizan je u drugoj utakmici raketirao Raketu 4:0. U utakmici za prvo mesto u grupi crno beli su bili bolji od Srbovih prijatelja rezultatom 1:0. U grupi B Crvena zvezda nošena raspoloženim Vanićem dobija Slobodu 2:1, ali su u sledećem meču izgubili od Budućnosti 1:0 a Podgoričani su prvo mesto obezbedili pobedom nad Slobodom 4:2. U borbu za treće mesto ušli su Srbovi prijatelji i Crvena zvezda a krajnji rezultat je glasio 2:2. Posle izvođenja penala Srbovi prijatelji su bili staloženiji, 6:4 za Užičane. Finale je donelo dobar fudbal a Podgoričani su golovima Branka Brnovića i Orahovca savladali Partizan za koji je jedini strelac bio Radojičić. Tako je Budućnost po drugi put podigla pehar za pobednika memorijalnog turnira Srboljub Srbo Stamenoković.

Za sam kraj ne bih o tome da li je turnir uspeo ili ne, tu dileme nema. Želeo bih za one koji nisu imali priliku da vide Majstora na delu, da citiram Petra Popovića koji je napisao tekst Živeti znači ne prilagoditi se – Srboljub Srtamenković:“Fudbalski je greh kada rođenom dribleru zabranite da dribla. Svakog fudbalera nešto krasi,a njegove najbolje sportske osobine su dribling, elegancija poteza, šut iz slobodnog udarca, pas, lucidnost i golgeterska završnica. Ono u čemu je Srba bio bez konkurencije jeste prijem lopte i njena kontrola u ataku ka golu. Ako mu se to oduzme, onda mu preostaje samo da peva i pije, u čemu je takođe bio odličan. Znao je život. To ga je koštalo. Igre, dresa i života. Jednom, dok smo čekali da budemo zvanično saslušani zbog terevenke, rekao mi je: Dres je sudbina. Moj je samo sa brojem 10. Ja sam Zvezdina desetka. Drugačije ne mogu i više neću. Onda je otišao preko okeana da se igra fudbala. Postao je Elvis lopte. Ovenčan ljubavlju, slavom i dolarima, do kraja setan što nije nosio dres koji ga je boleo. Deset su Pele, Šeki, Maradona… suvereni igre.

Kako je Srba igrao? Recimo, gurnu mu loptu ulevo. On je pomiluje i krene. Onako, tromo, pomalo polako, kao ne zna gde bi sa njom, kao neće ništa. I onda se desi što se desiti ne može. Lopta i Srba prođu gde nema prolaza. Usput se posvađa sa svakom logikom i manirom probisveta stigne na drugu stranu istine. Gde je mesto rezervisano za gospodare fudbala. Kad ne znaš šta ćeš sa fudbalom, daj ga Srbi i uživaj. On uvek nešto smisli.“

 

You may also like...