Uskoro nova premijera užičkog pozorišnog ansambla

UŽICE-Nakon obnove predstava Neobična pošiljka i Kraj Vikenda, u Narodnom pozorištu u Užicu u toku su probe za novu predstavu Boli Kolo, Dimitrija Kokanova, a u režiji Jovane Tomić.Premijera je planirana za 5.novembar na velikoj sceni uz poštovanje svih epidemioloških mera i preporuka.U predstavi igraju Biljana Zdravković, Branislav Ljubičić, Vanja Kovačević i
Hadži Nemanja Jovanović. Koreograf je Igor Koruga, kostimografkinja Maja Mirković ,a muziku potpisuje Luka Mejdžer.

Pozorište Užice
Foto: ZooMUE



Narodno pozorište Užice, koje prednjači u negovanju mladih dramskih autora, ovom prilikom uhvatilo se u koštac sa Dimitrijevim tekstom Boli kolo, kome će ovo biti i praizvedba.
Komad “Boli kolo“ kao polaznu tačku, svojevrsni lajtmotiv,uzima stvarni događaj ubistva gde je izvršilac na društvenim mrežama, nakon čina, obrazložio svoj postupak, ukazao na uzroke i krivce, odao počast svojoj ubijenoj ljubavi i celu ispovest završio izjavom – “nisam hteo jbg“. Ova rečenica je nadalje često citirana, postala je deo pop kulture,
prepoznatljiva je kao toponim za – u ovom konkretnom slučaju krajnje paradoksalno – neostvarenu ljubav, oslanjajući se na čuveni lokalni mit o strasti “na balkanski način“, gde se ljubav graniči i/ili izjednačava sa smrću.

Dimitrije Kokanov kao uzorak uzima dva heteroseksualna para, gde zahvaljujući biografijama dva muškarca i dve žene, dobijamo arhetipske predstavnike društva; oni se međusobno razlikuju u ekonomskom, društvenom, akademskom kontekstu: jedna visokoobrazovana žena, naučnica je u vezi sa mlađim čovekom iz radničke klase, dok drugi par čine
moćan čovek sumnjivog biznisa i lepotica, fitnes instruktorka i model.
Zanimljivo je da ovakva postavka likova samo još čvršće uspostavlja patrijarhat kao osnovni princip dinamike njihovih odnosa, uprkos razlikama čestim predrasudama da se viskoobrazovane žene, na primer, a priori povezuju sa kontekstom feminizma.

Pisac nam, upravo zato, samim naslovom komada, ali i naznakom – narodna ljubavna igra – kao i songovima unutar komada, naznačava da je odnos ova četiri lika plesna, emotivna, ritualna partitura odnosa, čime se otvara još jedno polje
tumačenja – ukorenjenost mačizma i konzervativizma u našem kulturnom nasleđu, političkom, društvenom, istorijskom,navodi se u saopštenju Narodnog pozorišta.

You may also like...

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.