U tom pravcu se, potvrđuje Vesna Rakonjac, bar zasad uopšte ne razmišlja, ali se „prati i procenjuje stanje na terenu“, pošto je transformacija regionalnih centara već započela.

– Užice je ostavljeno za kraj godine, i po planu ta služba transfuzije sa istim obimom posla kao do sada treba da radi do 31. decembra – objašnjava direktorka Rakonjac. – Jedino što oni mogu da urade, ako su već nezadovoljni novim rešenjima, iako javna istupanja i transfuziologa i dobrovoljnih davalaca iz Užica meni lično liče na antivakcinalni lobi, utoliko pre što nijedna od preostalih 46 lokalnih službi transfuzije, nema primedaba na transformaciju, jeste da dostave kompletnu dokumentaciju o kadrovima i opremi da traže da budu nešto drugo nego što je bolnička banka krvi. Oni po zakonu na to imaju pravo, možda i postanu supslužba Instituta za transfuziju u Beogradu. Ali takvu odluku posle podrobne analize može da donese samo Republička stručna komisija za transfuziju. Zakon je precizan, i transfuziološki centar može da postoji samo u mestima gde postoji univerzitet sa medicinskim fakultetom.

Glavni argument Užičana u obrazloženjima da transformacija transfuzije po njihovom mišljenju nije dobra je taj što je ovaj kraj, sa 340.000 stanovnika, na udaljenosti od 120 kilometara od Beograda i da je za transport krvi potrebno četiri sata, što bi moglo da ugrozi hitne pacijente. Bor je, recimo, udanjen 164 kilometra od transfuziološkog centra u Nišu, a Negotin 157, ali iz ovih centara, bar zasad, nisu izrazili bojazan da bi prelazak na novi način funkcionisanja transfuzije mogao da dovede u pitanje snabdevanje krvlju. Baš zbog ovakvih činjenica mnogi su uvereni da je borba Užičana za opstanak lokalne transfuzije – ispolitizovana.

Isto je, ali sa druge strane, shvaćena i smena Radmile Smiljanić, direktorke službe transfuzije u Užicu. Tamošnja udruženja dobrovoljnih davalaca dala su podršku smenjenoj direktorki, najavljujući da će privremeno obustaviti svoje akcije, jer je, po njihovom viđenju, zbog borbe da se ne ugasi u državi najuspešnija, užička Služba za transfuziju krvi, direktorka Smiljanić smenjena po političkoj direktivi iz Beograda i bez obrazloženja.

Nadležni za zdravstvo u ponedeljak nisu bili raspoloženi da „vraćaju lopticu“ i objašnjava da li jeste ili nije tako, ali ih čudi „toliko angažovanje udruženja dobrovoljnih davalaca krvi, koja na nivou čitave Srbije obezbeđuju samo pet odsto godišnjih potreba krvi“. U Užicu, recimo, ima 7.000 dobrovoljnih davalaca krvi.

U prvoj fazi primene novog zakona o transfuziji, Institut za transfuziju krvi preuzeo je deo poslova od nekoliko službi transfuzije: od 1. januara u Smederevu, Požarevcu, KBC „Dr Dragiša Mišović“ i Aranđelovcu. Od 1. maja, u drugoj fazi, u Petrovcu, Valjevu, Čačku i Gornjem Milanovcu. U toku je priprema treće faze, koja počinje 1. septembra, kada će preuzeti poslove prikupljanja, obrade i testiranja krvi u Smederevskoj Palanci, Loznici I Kraljevu.

Bolničke banke će zalihe krvi dobijati jednom nedeljno i moći će između sebe da razmenjuju krv, ali tačno će se znati koju je jedinicu pacijent primio, od kojeg davaoca.

BOLjE TESTIRANjE

PREMA novom zakonu, svaka jedinica krvi umesto dosadašnjim „Eliza testovima“, neće se ispitivati Pi-Si-Ar tehnikom, kako je prvobitno bilo najavljeno, nego NAT testovima, koji su, prema rečima dr Vesne Rakonjac bolji, jer tzv. vreme prozora, kad je virus prisutan ali još ne može da se izoluje u krvi, skraćuju na dva dana. Sa ostalim testovima to vreme prozora je minimum 15 dana. Bezbednost krvi razlog je što po novom zakonu porodice više neće morati same da obezbeđuju davaoce za svoje srodnike pred operaciju. Ali će, kaže dr Rakonjac, pacijenti kojima je zakazana, recimo, operacija kuka, sami moći da daju krv za sebe ako su zdravi.

Večernje novosti