„Nije što je moj, ali je dečak za primer“: Najmlađi srpski rabadžija je porastao i ima planove za budućnost (VIDEO)
POŽEGA, ROGE – Kada je pre nekoliko godina javnost čula za tada 12-godišnjeg Ratka Markovića iz sela Roge kod Požege, vrlo brzo je postao poznat kao najmlađi srpski rabadžija.
Ovaj, sada momak, sledeće godine postaje punoletan, a u međuvremenu, dok završava Šumarsku školu u Kraljevu, još uvek sve poslove obavlje rame uz rame sa ocem.
„Svima je bilo čudno – kako, zašto, da li me je neko to naterao, ali nije niko, to volim da radim. Od malih nogu sam išao sa ocem. Nisam mogao mnogo da mu pomognem, ali odem i donesem vode. Deda je to radio, otac, sada ja, to traje kolenima unazad“, kaže Ratko.
On je od malih nogu navikao da radi od jutra do mraka, a njegov otac, Slobodan, kaže da je njihov odnos drugarski i da se sve dogovaraju.
„Ratko je dečak za primer. Ne što je moj, ali je vaspitan da radi, da se bori, da nikad ne kaže da nema, da se snađe u životu, koji nije dečija igra“, priča nam Ratkov otac.
Ipak, Slobodan svom sinu ne želi život poput svog u budućnosti. Ratko je njegovo najstarije dete, a ima ćerku i još jednog sina – sa autizmom. Kaže da je selo njegov dom, ali da je osnovni uslov za budućnost prilazni put koje ovo domaćinstvo nema. To je problem uvek, a u zimskim mesecima je nerešiv.
„Put je neophodan, sa njim bi imalo „neke matematike“ da neko ostane ovde. Kad sutra moja snaja dođe, da može da odveze dete u vrtić, da ode na posao, da se funkcioniše. U selu je za funkcionisanje neophodan put“, objašnjava Slobodan i dodaje da je reč samo o 600 metara najkritičnije deonice do ovog domaćinstva, zbog čega su više puta tražili pomoć od nadležnih.
U kako mnogi kažu, najboljim godinama svog života, Ratko nema mnogo slobodnog vremena, ali i kada ga ima ne troši ga na uobičajen način.
„Najlepša je zanimacija ići u šumu, tu nema nikakvih problema, kao u gradu gde ima i dosta tuča, nema svrhe. Uveče izlazim retko, iako me ukućani grde, kažu mi da idem. Pomalo koristim mobilni telefon i društvene mreže, pretežno uveče, malo pogledam i onda se čeka novi dan i novi radni zadaci“, priča ovaj mladić.
Ratku u obavljanju teških poslova pomaže konj Cvetko, koga posebno voli i sa kojim stiže i do najnepristupačnijih šumskih terena. Odlučan je da će po završetku školovanja šume požeških sela ostati njegov najdraži posao.