Mihajlu Pantiću Nagrada „Sreten Marić“

KOSJERIĆ-Ugledna Nagrada „Sreten Marić“ za najbolju esejističku knjigu iz oblasti književnosti i filozofije u 2021. i 2022. godini, koju dodeljuju Biblioteka Matice srpske i Skupština opštine Kosjerić, pripala je prof. dr Mihajlu Pantiću, za knjigu „Aleksandrijski sindrom 5“ u izdanju „Akademske knjige“ iz Novog Sada. Ovu odluku jednoglasno je doneo žiri u sastavu Katarina Marić Leobardi, Radovan Popović i Gojko Tešić. Nagrada koja nosi ime jednog od vrhunskih srpskih esejista i prevodilaca Sretena Marića (1903–1992), dodeljuje se tradicionalno svake druge godine. Ustanovili su je Biblioteka Matice srpske i opština Kosjerić, a biće dodeljena Mihajlu Pantiću narednog meseca u Kosjeriću.

Foto.privatna arhiva

„Za više od četiri decenije praćenja i tumačenja savremene srpske književnosti, podjednako poezije, proze i esejistike, Mihajlo Pantić, ujedno i vrlo inventivan pripovedač, stvorio je razuđen književnokritički opus u kojem se s jedne strane praktično primenjuju iskustva i saznanja aktuelnih teorijskih pravaca, a sa druge čuva stilska pregnantnost i retorička prijemičivost starije esejističke škole oličene u delu Sretena Marića i drugih najznačajnijih srpskih kritičara i esejista minulih vremena. Da je tako potvrđuje i Pantićev niz knjiga pod nazivom `Aleksandrijski sindrom`, u kojima su sabrani i sistematizovani njegovi ogledi i kritike o savremenoj srpskoj prozi. Posebno je važno istaći širinu Pantićevih interesovanja, odnosno poetičku i generacijsku neisključivost, budući da on u pomenutoj kritičkoj kolekciji piše o gotovo svim značajnijim srpskim prozaistima od početka druge polovine prošlog veka pa sve do današnjih dana. Reč je, pritom, kako je primetio Slavko Gordić, `o agilnom, osetljivom i obaveštenom tumaču savremene srpske književnosti (…) u čijem vidnom polju nisu samo nesumnjiva i proverena imena naše nacionalne književnosti, nego i imena naših široj kulturnoj javnosti manje znanih savremenika bez čijeg udela u književnom stvaralaštvu ne bi bilo moguće obuhvatiti ni tematsko-stilski raspon, ni istorijski razvoj srpske književnosti`”, rečeno je u obrazloženju žirija, uz napomenu da i u petoj knjizi „Aleksandrijskog sindroma“, opisujući i analizirajući opuse srpskih prozaika, od Vladana Desnice preko Danila Kiša, do niza savremenika iz svoje i novijih generacija, Mihajlo Pantić dodatno osnažuje i potvrđuje stav iz uvodnog teksta pod naslovom „Jedan pogled na srpsku prozu 20. veka” u kojem između ostalog zapaža „da je to veliko i u svakom pogledu dinamično (čitaj: tragično, nestabilno, krizno) razdoblje sa stanovišta vrednosti svakako najbogatije, a sa stanovišta zastupljenosti različitih stvaralačkih poetika svakako najraznovrsnije u dosadašnjoj nacionalnoj književnoj istoriji, te ga iz mnogih razloga nije nimalo lako upojmiti i svesti na makar okvirnu spekulativnu shemu.”

Politika

You may also like...

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.