Kad rodi Budimka po potocima (VIDEO)

MIROSALJCI, ARILJE – Stara sorta jabuke Budimka je jabuka brdsko-planinskog područja i najviše se uzgajala u Zapadnoj Srbiji. U ekspanziji novih sorta, nepravedno je zapostavljena, pa se danas manji zasadi i pojedinačna stabla mogu naći najviše u požeškom i ariljskom kraju. Ova stabla, stara i više od 80 godina i dalje mogu dati do 1000 kilograma ploda godišnje.

U Zapadnoj Srbiji rasle su prošlog veka Zelenika, Pamuklija, Šarenika, Kolačara, ali kolo je vodila Budimka. Stari narod kaže, a to i danas važi, da „kad rodi Budimka po potocima, rodi i svaka druga jabuka“.

„Kad rodi Budimka onda ima jabuke za industriju koliko hoćeš i rezane, i nerezane, i prskane, i neprskane“, kaže Vladan Šelović iz Mirosaljaca.

Kažu da je područje Požege, između dva svetska rata godišnje, izvozilo po nekoliko desetina hiljada tona jabuke, pretežno Budimke, a najviše su je otkupljivali Nemci. Za voćare je to bio svojevrsni praznik, pa su se i s trubačima varaćali kući zbog dobrog pazara.

„Pričali su da je cena bila dobra i da su ljudi mogli da kupe čair, odnosno neku površinu zemlje. Budimka je ljudima i svadbovala, i kupovala zemlju, i slavila“, priča Vladanov brat Milan Šelović.

Budimka se nekada sadila gde drugo voće nije moglo opstati, dugovečna je i otporna na zimske i pozne mrazeve, a obrana može da opstane i do leta. Bez premca je u prodaji bila i sedamdestih i osamdesetih godina.

Zelenkastožuta, glatka, do bledorumena, slatka do blago nakisela, bila je i pravi slatkiš. Pravljeni su od nje kolači i kompoti, nosila se i kao dar kad se pođe u goste, a sušena je bila prava poslastica.

„Nizala se na konac i kačila ispod strehe gde se sušila, to je bila glavna poslastica dati deci, a danas decu ne možeš da obraduješ ni da mu daš 100 evra“, priča Milan.

Koliko je dominirala u užičkom, požeškom i ariljskom kraju govori i to da je svojevremeno najveća fabrika za preradu voća po njoj dobila ime Budimka. Konačno je ova požeška fabrika dobila kupce koji će pokrenuti proizvodnju, što raduje voćare.

„Ne vredi fabrika ako novih zasada nema, a Budimka je prava za otkup“, zaključuje Vladan.

Kod Šelovića još ima 24 stabla, a ako uskoro krene otkup, oni bi posadili još i to baš Budimke. Veruju da bi i ostali voćari formirali zasade, jer baš Budimci, za razliku od drugih sorti, nije potrebno mnogo pažnje, a prinosi su veliki.

You may also like...