Đorić: Spasite Slobodu, dok ima vremena!

Daleko je odjeknuo tekst u jučerašnjem Žurnalu, zanimljivog naslova „Sad i predsednik nadigrao Slobodu”, a među prvima javio se Milovan Đorić.

U prepoznatljivom stilu, bez okolišanja, popularni Bata Đora udubio se u suštinu problema:

Sećam se odlično reči Josipa Ristanovića: „Ko je tužio Slobodu, ne može više na stadion”. E, sad ga pitam odakle mu pravo da bude u klubu protiv koga je vodio spor. Možda ga opravdava samo činjenica da je ušao u istoriju srpskog fudbala, kao prvi predsednik-tužilac kluba na čijem je čelu. Alal mu vera za to!

Navodno, reč je o tačno evidentiranim pozajmicama?

– Ma, `ajte, molim vas. Žalosno je što Slobodu u tom sporu niko nije ni zastupao. Mogli tako da donesu papire i o pozajmicama od milion evra. Ko je klub branio na sudu, koliko je ročišta održano, ko je potpisao te priznanice… Voleo bih da mi gospoda odgovore na ta pitanja. Kolo vode tri-četiri čoveka i rade šta im je volja. A suštinski, vode slobodu u propast! Javno pitam – ima li kraja toj njihovoj ujdurmi?

Kakav je vaš predlog?

– Gradska vlast mora da preseče. Da spasi Slobodu dok ima vremena! Klub je talac male grupe ljudi.

Kako?

– Vratimo se na period pre nepune tri godine. Imali smo ljude, resurse i novac, Rajevac, NJeguš i moja malenkost bili su spremni da iznesu tu priču, uz prethodnu fiziju sa Jedinstvo i rešavanje finansijskih dugovanja. Nisu nam dali, „izminirali” su svaku zdravu ideju i tu je bio kraj. Fijasko je očigledan. Sloboda je pod Ristanovićevom ekipom već ispadala iz Prve lige i ostajala zahvaljujući administrativnim odlukama. A da smo uspeli da realizujemo drugi plan, garantujem da bi klub bio superligaš, sa školom za poštovanje. Žao mi je što niko nije reagovao iz grada, ali i navijača, ogledno zadovoljenih skromnim beneficijama od klupskih čelnika.

Nekad reprezentativci, danas kruna Zlatiborac

Đorić javno pita:

– Koji je užički igrač stasao u poslednjih pet godina u klupskoj školi? Gde su danas Slobodine mlađe selekcije? U kojim rangovima igraju? Uspeh užičkih fudbalera danas se svodi na transfere u Zlatibor. Za 2.000 evra!

Dobro, a šta sad predlažete?

– Zima je poslednji momenat za fuziju Slobode i Jedinstva. Zajednički gradski klub jedini je način da Sloboda stane na noge. Pod uslovom da aktuelna ganitura zauvek ode. Fuzija ide u korist i Jedinstvu i napokon čitavoj sportskoj, neobično sumornoj, slici grada.

Planirate li i vi da se uključite?

– Ne, mnogo sam daleko, nijedna funkcija mi nije potrebna. Celu priču gledam isključivo sa strane… Maske su odavno pale, ujdurma sa sudovima mora da se prekine.

Odavno traje priča o smanjivanju duga, kakve su vaše informacije?

– Tek kad oni odu, znaćemo istinu… Sve su uradili da sklone Dragana Subotića, očigledno umornog. Istovremeno, učestvovali su u gomilanju svih dugovanja, opterećujućih u narednik, ko zna koliko, godina. A sve je počelo kad su klub preuzeli Ristanovići – otac i sin.

Imate li, napokon, konkretno rešenje?

– Nama su rekli – uzmite klub, ali prvo mora da se izjasni Skupština. Ista ekipa koja i sada odlučuje, na čelu sa Josipom Ristanovićem. Videlo se letos u slučaju Saše Turovića, čovek se brzo uverio da je sve magla i odustao. Nema više vremena za čekanje, ova garnitura nije zaslužila ni gram poverenja. A u kakvoj je paranoji potvrđuje činjenica da je svojevremeno Zoranu NJegušu zabranila ulaz u klupske prostorije. Da, da… Baš ti izvesni Pavlović i Strunjašević.

Zaključak?

– Moj prijatelj, gradonačelnik Užica Tihomir Petković, mora da stavi prst na čelo. Sloboda prolazi najteži period u klupskoj istoriji, nikad nije bila u sličnoj situaciji. Nekad je užički sport bio u vrhu Jugoslavije, danas je na dnu Srbije. Nadam se da će grad napokon preuzeti inicijativu i pomoći da se ova priča reši na jedini zdrav način – poništavanjem lažnih priznanica i nepostojećeg novca – poručuje Milovan Đorić, jedan od retkih ljudi, spremnih da digne glas u fudbalskom Užicu.

Sportski žurnal

 

You may also like...