U Užicu odolevaju zdanja poslednjeg Obrenovića

UŽICE – Zaborav je odavno prekrio ime i delo Aleksandra, poslednjeg kralja iz dinastije Obrenovića, a Užičane i danas na vrednu prošlost ovog grada podsećaju četiri velike i značajne građevine iz njegovog doba. Prevrate, ratove, revolucije, bombardovanja, lomove, tranzicije izdržale su, i još stameno stoje, užičke zgrade Gimnazije, nekadašnje tkačnice, najstarije hidrocentrale i ovdašnje kasarne. Prostrane, čvrsto ozidane one su, bilo dograđene ili opustele, na vidiku i ovovremenih generacija.

Mladosti užičkoj, ipak, nedovoljno se govori o tom vremenu prelaska iz 19. u 20. vek i tadašnjim postignućima u ovom kraju. Tek kakav jedva primetan zapis još svedoči o doprinosu poslednjeg Obrenovića, s tim što je vidljiv onaj na Popovića česmi pred zgradom Gimnazije: „Užice 1900., pod vladom Aleksandra I, gospodara i kralja Srbije”, uklesano je na njoj.

Prva od pomenute četiri zgrade podignuta je Gimnazija, i to 1893. godine. Užička realka bila je najstarija prosvetna institucija Srba u ovom kraju, zaživela kao polugimnazija još 1839. a kao potpuna realka 1887. godine, s tim što je svoje zdanje stekla u vreme vladavine Aleksandra Obrenovića. U toj zgradi, kasnije dograđenoj, i danas uče užički gimnazijalci.

Usledila je koju godinu zatim gradnja najveće tehnološko-istorijske vrednosti koju Užice poseduje – hidrocentrale „Pod gradom” na Đetinji, prve po Teslinim principima naizmeničnih struja u ovom delu Evrope. Na inicijativu preduzimljivih užičkih gazda akcionara, s tim što je kamen temeljac za užičku centralu postavio poslednji Obrenović maja 1899. godine. Proradila je na Ilindan 1900. „sinu viđelo iz rijeke” vikali su tada iznenađeni Užičani. U svojoj 119. godini ona je sada muzej pred kojim je spomenik Tesli, a struju još proizvodi originalnim „Simensovim” mašinama. Izuzetnu istorijsku vrednost užičke stare dame valjda neće umanjiti ni dogradnja jednog njenog dela koju u poslednje vreme izvodi EPS.

Ova najstarija elektrana građena je ne samo zbog elektrifikacije Užica već pre svega da ovdašnju Tkačku radionicu, fabriku pokrenutu 1901. godine snabdeva jeftinom energijom dobijenom od snage reke. Tkačnica je dugo potom radila, čuvene peškire i druge tkanine proizvodila, i kao „Cveta Dabić” pa kasnije „Froteks”, da bi s kraja 20. veka ušla u krizu iz koje se nije izvukla. Potonulo je to preduzeće, tekstilne mašine su iznete, pogoni odavno zvrje prazni. Ipak, opstala je prostrana građevina sa dimnjakom koji seže u nebo, poneki od njenih prostora ima i namenu, pa će valjda biti preuređena da još koju deceniju potraje.

Prazna kao objekat bivše Tkačnice sada je i zgrada kasarne u Krčagovu, takođe pravljena u doba Aleksandra Obrenovića. I za nju je ovaj vladar maja 1899. postavio kamen temeljac, pa je ta monumentalna građevina u upotrebi kao kasarna „Četvrti puk” bila od 1900. godine. U ovom stoleću ne koristi se kao vojni već kao civilni objekat, u vlasništvu grada. Deo zgrade je prazan i oronuo, a u drugom je galerija, arhivski depo, izložbeni prostor. U nekadašnjem kasarnskom krugu sada su zgrada MUP-ovog forenzičkog centra, prodajni objekat i novo zdanje Studentskog centra.

Kralj Aleksandar zaslužan i za turizam

– Zaista su te poslednje godine 19. i prve 20. veka bile plodonosne za razvoj užičke varoši. Ti podignuti objekti imali su prvorazredni prosvetni, ekonomski i vojni značaj za celu zapadnu Srbiju – kaže za naš list 87-godišnji užički istoričar Dragoslav Rile Bogdanović i zaključuje: – Ni u ovo vreme ne bi bilo lako napraviti takve monumentalne građevine. Smatram da je nepravedno zaboravljen doprinos tadašnjeg kralja Aleksandra Obrenovića napretku Užica, a ta dinastija je bila privržena ovom kraju. Pre svega zbog njenog rodonačelnika knjaza Miloša, rođenog u požeškom selu Dobrinji, koji je u Prvom ustanku bio vojvoda užički. Ne zaboravimo da je Aleksandar Obrenović imao i ključne zasluge za početak turizma na obližnjem Zlatiboru, po kome su nazvani Kraljeva voda i Kraljev trg.

Politika

You may also like...