Koliko nas je promenila korona? (VIDEO)

UŽICE – Izolacija nije prirodno stanje za čoveka pa u proteklom periodu većina ljudi nije lako podnela uslove vanrednog stanja. Prilagođavanje novim okolnostima zahtevalo je ozbiljno korigovanje navika što je nekima palo teško, a neki su ipak brzo našli način da sebi olakšaju prinudno ostajanje kod kuće.

Kretanje je neophodan deo svakodnevnog funkcionisanja i njegovo ogrničavanje izazavalo je u najmanjoj meri barem nerozu, a kod većine i osećaj frustracje. U kriznim situacijama, poput ove sa epidemijom virusa korona, rađa se prilika da bolje upoznamo sebe i izgradimo nove, zdravije, navike. Na ovaj izazov najbolje su odgovorili ljudi čija životna rutina nije mnogo zavisila od drugih.

„E sad, ko se najbolje snalazi? Ljudi koji imaju sposobnost i stekli tu naviku da budu sami sa sobom. To je jedna veoma bitna stavka. Onda ljudi koji su radoznali, ali ne radoznali u smislu da prate sve moguće informacije i vesti, nego imaju radoznao mentalni sklop u smislu da vole da uče, pa su ovo iskoristili prosto da nauče neke nove stvari ili da provere da li su njihovi stavovi baš takvi i mogu li menjati. Koliko god bilo naporno porodicama sa malom decom zbog škole, to ipak na određeni način olakšava jer imaju onu bliskost koja ljudima veoma neodstaje“, kaže psihoterapeut Ruška Dabić za ZOOMUE.

Trenutna promena usova života bila je prilika da se posvetimo i nekim aktivnostima za koje nismo imali vremena. To mogu biti razne tehnike opuštanja, ali i občni svakodnevni poslovi u kući.

„Različite stvari za različite ljude. Neko mi kaže da ga opušta meditacija, sad se svi bave meditacijom, molitva za ljude koji su pravi vernici… U suštini fokus na stvari koje vas ispunjavaju a to može da bude, verovali ili ne, i ribanje kupatila, kuvanje ručka, heklanje, brisanje prašine, igranje zamišljene školice po kući, čitanje knjiga, gledanje serija, slušanje muzike, slušanje ptica i gledanje kroz prozor… Suština je samo da ljudi nauče i da osveste da nije poenta u tome da razmišljaju o stvarima koje ih nerviraju nego da razmišljaju o onome što im dušu greje. Nek izvade stare albume, nek beleže priče iz svog detinjstva ili dogodovštine, nek traže razlog da slave život jer rezervni nemamo“, naglašava Ruška.

Najveću konfuziju uneo je termin „socijalna distanca“ jer se od nas tražila samo fizička distanca koja ljudima, a naročito u našoj kulturi, nije svojstvena.

„Mislim da smo osvestili da ništa nije zdravo za gotovo. Nama je to bilo prirodno, mi nikad nismo o tome razmišljali i nije nam padalo na pamet da jedan dodir može da bude toliko blagotvoran i važan i kada pričamo o zahvalnosti to nam nikada nije padalo na pamet. Mislim da će ovo promeniti jer smo osvestili da je ta mala stvar životno važna“, zaključuje Ruška Dabić.

Vanredno  stanje uskoro više neće biti na snazi i društvo se postepeno vraća u normalne tokove, ali posle ovoga životu ćemo pristupati sa mnogo više zahvalnosti za obične stvari.

You may also like...

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.