Hrvatski Hinkeman najbolje ocenjen od publike (video)

UŽICE – Hrvatsko kazalište mladih izvelo je pete večeri JPF predstavu Hinkeman ,koja je do sada dobila najveću ocenu publike 4,86.Priča o vrtlogu vremena koje dolazi posle rata i krik protiv rata i svega što on iza sebe ostavlja,po tekstu Ernsta Tolera u režiji Ivana Vuka Torbice.

hinkeman1Kontekst Tolerove drame blizak nam je utoliko što su invalidi rata i naša aktualna tema.Toler Hinkemannu dozvoljava da preživi rat,ali ga kastrira i onda govori o sudaru čoveka, koji je hendikepuran,sa svetom koji nije ništa manje kastiran u duhovnom smislu.

Hinkeman je grubijan, mora da završi kao zločinac, žena ga vara, prijatelja nema, a patrijarhalni okvir čini ga nesposobnim da prizna poraz. Groteska u kojoj obitava nije simbolička, pošto je u ratu izgubio ne samo živce nego i spolovilo, preživljava tako što u cirkusu žive zubima kolje štakore i miševe, on je čovjek-medvjed, biće pogodno za eksperiment. On je homonuklus, čovečuljak, čija pojedinačnost nikoga ne zanima.

„Taj tekst je neverovatno slojevit.To je kao pesma,a Toler je pisao pesme,ima dubinu.
Torbica kao reditelj, ono što je u Tolera dramatično, on naglašuje, a što je u Tolera statično, pretvara u redateljske komentare. Glumci se ponekad obraćaju publici kao glumci, prekidaju “čaroliju glume” i verujem da je to rediteljeva posveta davnim sporovima oko komada, čije su izvedbe po nemačkoj prekidali crni desničari. Toler je s dolaskom Hitlera na vlast pobegao iz Nemačke u Ameriku, kao i mnogi drugi nemački intelektualci židovskog i levičarskog backrounda, ali nije mogao (kao i mnogi posle njega) prevladati pogled u budućnost, shvatio je da će mu pobiti nacisti bližnje, pa je sebi oduzeo život već 1939”,priča Rakan Rushaidat koji glumi Hikemana, kao šutljivog, okrutnog muškarca koji ne može prihvatiti da više ne zadovoljava “klasičnu” sliku mužjaka. Njegov invaliditet više je mentalni nego anatomski. Prema supruzi Greti on se ponaša kao ranjena zver, cvili ali i konkretno preti.

Tu suprugu, Grete Hinkemann, jako hrabro igra Mia Biondić. Ona bi Hunkemana više htela voleti nego što ga voli.
Mia Biondić ističe scenski pokret kao jedan od važnih kvaliteta predstave.
„Naša tela su scenografija.Imamo puno kretanja i van scene na kojoj smo stalno i kad smo u pozadini.Taj kvalitet pokreta rezultat je dobrog timskog rada .Takođe svaku probu smo počinjali treningom“,kaže Biondićeva.

Tolerov neobuzdan sarkazam, ekspresionističku montažu crnih senzacija, reditelj je pre svega prikazao kroz lik Majstora ceremonije, svojevrsnog Eulenspiegela, Petricu Kerempuha, u kojem možda sam đavo obitava. Igra ga, u više njegovih pojava, izvanredni Ozren Grabarić (gost iz Gavele), kao čas smešnog čas dijaboličnog pripovedača, čas perverzno-pohlepno deformiranog čas racionalnog i uspravljenog cinika s ponešto empatije…
„Bilo je dosta improvizacije tokom stvaranja predstave.Svi smo ,na primer,dobili zadatak da napišemo monolog i da ga izvedemo.Moj je bio na temu Zašto je rat dobar.Morao sam,iako ne mislim da je dobar,naći tačne premise po kojima mogu opravdati tu tezu.Pošto sam član Gavele imao sam veću odgovornost i tremu kad sam dolazio na probe.Ova predstava je za mene fenomenalno iskustvo“,ističe Grabarić.

Šeste festivalske večeri nastupiće Narodno pozorište Beograd sa predstavom Bela kafa.

You may also like...